You are currently viewing Greenwashing i greenHUSHING – ekomanipulacija ili stvarna posvećenost

Greenwashing i greenHUSHING – ekomanipulacija ili stvarna posvećenost

Greenwashing i Greenhushing su dva koncepta koja opisuju kako brendovi komuniciraju svoje ekološke inicijative. 

Da li si se ikada zapitala da li su brendovi zaista posvećeni održivosti? Ili samo koriste „zeleni marketing“ da bi privukli potrošače? 

U ovom tekstu ćeš razumeti razlike i shvatiti kako da prepoznaš lažne od pravih ekoloških napora nekog preduzeća.

Greenwashing – zelene laži

Greenwashing se definiše kao marketinška strategija. Neke kompanije je koriste kako bi preuveličale ili iznele lažne tvrdnje o ekološkim svojstvima svojih proizvoda ili usluga. Cilj je stvoriti lažni utisak o održivosti da bi se privukli ekološki svesni potrošači.

Ovaj fenomen, kod nas nazvan ekomanipulacija, postao je sve prisutniji kako su potrošači postali svesniji ekoloških pitanja. Pojedine kompanije su pokušale da iskoriste ovaj trend često bez stvarnih promena u svojim poslovnim praksama.

ekomanipulacija
fotografija sa pexels.com

Primeri greenwashinga uključuju korišćenje nejasnih ili beznačajnih termina. Reči poput „eco-friendly“, „zeleno“, „održivo“, su najčešće bez ikakve konkretne potkrepljenosti informacijama o održivosti.

Greenhushing – zeleno ćutanje

Nasuprot greenwashingu, greenhushing označava suprotnu praksu. Organizacije svesno i namerno skrivaju ili ne ističu svoje ekološke ili društveno odgovorne inicijative. Ova pojava može biti motivisana strahom od kritike, nedostatkom poverenja u svoje tvrdnje ili željom da izbegnu potencijalne negativne reakcije potrošača ili investitora.

greenhushing-u-modi
fotografija sa freepik.com

Greenhushing može dovesti do situacije u kojoj kompanije imaju stvarne ekološke napore, ali ih ne komuniciraju javno. Tako smanjena transparentnost može smanjiti i poverenje među potrošačima.

Ovo su ključne razlike između greenwashinga i greenhushinga:

kako-razlikovati-greenwashing-greenhushing

Pojam „greenwashing“ prvi put je upotrebljen 1980. godine, dok je „greenhushing“ relativno nov koncept koji se sve više prepoznaje.

Dok je greenwashing usmeren na obmanu potrošača kroz pretvaranje da su proizvodi ekološki prihvatljivi, greenhushing se fokusira na minimiziranje komunikacije o pozitivnim ekološkim inicijativama iz straha od negativnih posledica.

Kako prepoznati greenwashing

U modnoj industriji, greenwashing se manifestuje na različite načine, a neki od najčešćih primera uključuju:

  • Lažne tvrdnje o održivosti: Mnogi brendovi tvrde da proizvode od ekološki prihvatljivih materijala, poput organskog pamuka. Često je, nažalost, istina da to zapravo čini samo mali procenat proizvoda. Najpoznatiji brendovi brze mode promovišu svoje „ekološke“ kolekcije sa nejasnim informacijama o stvarnom sadržaju i održivosti proizvoda. Mnogo je primera da se koristi „organski“ u opisu proizvoda koji su od sintetičkih materijala ili pak konvencionalnog pamuka koji je prošao kroz agresivan tretman štetnim hemikalijama koje se ne spominju.
ekomanipulacija
fotografija sa freepik.com
  • Nejasna i dvosmislena terminologija: Neodređene fraze, kao što su „prirodni materijali“ bez navođenja konkretnih informacija o procentu ili vrsti materijala, zbunjuju potrošače. Korisćenje nejasnih termina kao što su „eco-friendly“, „prirodno“, „ekološko, „održivo“, bez dodatnih informacija, daje lažan osećaj sigurnosti prilikom kupovine proizvoda. Ovi termini često ne objašnjavaju kako je postignuta održivost ili koji su konkretni ekološki benefiti.
  • Nedostatak sertifikata: Neki brendovi promovišu svoje proizvode kao „organske“ ili „održive“ bez relevantnih sertifikata od priznatih organizacija. To dovodi do sumnje u istinitost njihovih tvrdnji. Više o najpoznatijim sertifikatima i njihovom značenju pronađi u ovom Vodiču.
  • Minimalne promene u proizvodnji: Kompanije mogu implementirati male promene u proizvodnji, poput korišćenja recikliranih materijala za samo deo svojih proizvoda. Neke se zatim dosete da to promovišu kao značajan korak ka održivosti. Ovo naravno stvara iluziju da su ti brendovi mnogo „zeleniji“ nego što zapravo jesu.
  • Preuveličavanje etičkih praksi: To je slučaj kada brendovi glasno ističu svoje etičke prakse, poput poštenih plata za radnike. Sa druge strane, istovremeno zanemaruju ozbiljne probleme u svojim proizvodnim procesima i lancima nabavke sirovina.
  • Kampanje bez stvarne promene: Nije redak slučaj da proizvođači troše više resursa na marketing svojih „zelenih“ inicijativa nego na stvarne promene u poslovanju. Aktivistkinja Greta Thunberg kritikovala je brendove brze mode zbog njihovog greenwashinga. Istakla je da se masovna proizvodnja ne može uskladiti sa održivošću.

Ovi primeri pokazuju kako greenwashing obmanjuje potrošače i otežava identifikaciju stvarno održivih brendova u modnoj industriji.

fast-fashion-effects
fotografija sa pexels.com

Greenwashing ima ozbiljne posledice za potrošače

Kupovina proizvoda koji su pogrešno predstavljeni kao ekološki prihvatljivi zapravo povećava ekološki otisak potrošača. Ti proizvodi često nisu proizvedeni sa stvarnom pažnjom prema životnoj sredini. Poverenje potrošača u sve ekološke tvrdnje tako može biti narušeno kada otkriju da su bili prevareni zelenim obmanama.

Ovo može dovesti do opšteg skepticizma prema svim tvrdnjama o održivosti, što otežava prepoznavanje i podržavanje zaista ekoloških proizvoda.

Kako razumeti greenHUSHING

S druge strane, umesto da ističu svoje ekološke proizvode, mnoge kompanije koje zaista ulažu u održivost biraju da to ne reklamiraju. Odlučuju da ne naglašavaju ili čak skrivaju svoje napore. Smanjena promocija održivih proizvoda je posledica straha od kritike potrošača koji traže propuste i nesavršene aspekte u poslovanju.

Iz straha od kritike, sumnje ili optužbi za greenwashing, greenhushing može biti jednako štetan kao i fenomen greenwashinga. On ometa potrošače u identifikaciji i podršci zaista održivih brendova.

U industriji mode, brendovi često ne ističu svoje ekološke inicijative. Znaju da ima još mnogo toga što bi se moglo uraditi za poboljšanje ekološkog aspekta proizvoda, i da ih potrošači mogu kritikovati zbog onoga što još uvek nisu uradili. Plašeći se da će potrošači kritikovati preostale aspekte njihove proizvodnje, mogu se odlučiti za tišinu oko svojih napora da smanje uticaj na životnu sredinu. Time se stvara utisak da su manje održivi nego što zapravo jesu.

greenhushing-u-modi
fotografija sa freepik.com

Ovde govorimo o modi, a ista je situacija i u ostalim industrijama. Bilo da je reč o tehnologiji, automobilima, kozmetici, pakovanju svega što kupujemo, ovoj temi bi trebalo posvetiti više pažnje.

Razlozi za greenHUSHING

Umesto otvorenog govora o napretku ka održivosti, mnoge organizacije biraju da ostanu tihe kako bi izbegle potencijalne kritike ili nesporazume. Neki od razloga za to su:

  • Strah od kritike i optužbi: Kompanije koje ulažu u ekološke prakse mogu se bojati da će biti optužene za greenwashing. Čak i u slučajevima kada su njihovi napori autentični. Ove kompanije mogu odlučiti da ne komuniciraju svoje inicijative kako bi izbegle kritiku ili sumnju.

  • Nedostatak standardizacije: U odsustvu univerzalno prihvaćenih standarda za ekološke prakse, brendovi mogu osećati da bi njihova komunikacija mogla biti shvaćena kao nedovoljna ili pretenciozna, što ih odvraća od promovisanja svojih napora.

  • Interni izazovi: Ponekad kompanije mogu imati interne izazove u implementaciji održivih praksi ili osećaju da još nisu postigli nivo održivosti koji bi želeli da predstave javnosti.

  • Marketinške strategije: Neke kompanije odlučuju da ne naglašavaju svoje ekološke napore kako bi fokusirale pažnju na druge aspekte svojih proizvoda, kao što su stil ili kvalitet.

I greenhushing ima značajne posledice za potrošače

ekoloska-moda
fotografija sa preepik.com

Iako ćemo se složiti da je greenhushing „manje pogrešna“ praksa od greenwashinga, brendovi moraju biti svesni i odgovorni za posledice koje uzrokuju kod svojih kupaca:

  • Otežano prepoznavanje održivih brendova: Kada kompanije ne komuniciraju svoje ekološke napore, potrošači imaju poteškoće u identifikaciji brendova koji zaista ulažu u održivost. Ovo dovodi do frustracije i konfuzije među potrošačima koji žele da podrže ekološki odgovorne brendove.
  • Povećana sumnja i skepticizam: Ako potrošači ne mogu da pronađu informacije koje potvrđuju ekološke tvrdnje brenda, postaju skeptični prema svim tvrdnjama o održivosti, bez obzira na to koliko su stvarne. Ovo rezultira opštim nedostatkom poverenja u ekološke oznake i sertifikate.

  • Umanjena motivacija za promenu: Kada brendovi ne ističu svoje ekološke napore, postoji manji pritisak na druge kompanije da usvoje slične prakse. Ako potrošači ne vide jasne primere uspeha, manje  je verovatno da će se potruditi da traže ili podrže održive alternative.
  • Gubitak potencijalnih benefita: Kompanije koje ne komuniciraju svoje održive prakse gube priliku da privuku potrošače koji vrednuju održivost. To dovodi do smanjenog tržišnog udela za brendove koji bi inače imali koristi od potražnje za ekološki prihvatljivim proizvodima. Posledično to ima samo negativan uticaj na ekološki osvešćenu zajednicu.
odrziva-moda
fotografija sa freepik.com

Informisane odluke potrošača

Dok greenwashing obmanjuje potrošače lažnim tvrdnjama o ekološkim karakteristikama proizvoda, greenhushing stvara prepreke u prepoznavanju i podršci brendova koji zaista ulažu u održivost. Razumevanje ovih fenomena može pomoći potrošačima da bolje prepoznaju autentične ekološke inicijative. Tako će doneti informisane odluke koje podržavaju održivu budućnost mode i stvarne napore za očuvanje životne sredine.

Povećanje transparentnosti, sertifikacija i edukacija o ekološkim praksama mogu značajno doprineti tome da potrošači budu bolje informisani i da efektnije traže i podrže brendove posvećene očuvanju zdravlja i životne sredine.

zdrav-zivot
fotografija sa freepik.com

Uloga kupaca je veoma važna i moćna

Kupci svojim izborima daju podršku ponašanjima proizvođača. Iako na prvi pogled ne izgleda tako, ali uticaj potrošača na proizvođače odeće je izuzetno snažan. Evo koraka koje bi kao kupac mogla i trebalo da preduzmeš:

  • Prouči brendove i njihove prakse: Istraži brendove koji te zanimaju i pogledaj njihove izveštaje o održivosti, izjave i bilo kakvu transparentnost koju nude. Brendovi koji su posvećeni održivosti obično će pružiti detaljne informacije o svojim materijalima i procesima, čak i ako ne ističu svaki aspekt svojih napora.
  • Traži sertifikate i verifikacije trećih strana: Proveri da li proizvodi imaju sertifikate od priznatih organizacija kao što su GOTS, Oeko-Tex®, Bluesign® i drugi. Sertifikati pružaju nezavisnu verifikaciju ekoloških i etičkih tvrdnji brenda.
  • Podrži brendove koji promovišu transparentnost: Preferiraj brendove koji su transparentni u vezi sa svojim ekološkim praksama, čak i ako ne ističu svaki detalj. Transparentnost može ukazivati na autentičnost i posvećenost održivosti.
  • Postavljaj pitanja i traži informacije: Ako nisi sigurna u vezi sa ekološkim naporima brenda, ne boj se da postaviš pitanja ili tražiš dodatne informacije. Proizvođači koji su zaista posvećeni održivosti su spremni da pruže odgovore na tvoja pitanja.
svest-o-ekoloskoj-modi
fotografija sa pexels.com

Greenwashing i greenhushing predstavljaju ozbiljne izazove za modnu industriju i potrošače koji žele da donesu odgovorne izbore. Razumevanje ovih praksi je ključno za prepoznavanje istinskih napora ka održivosti u modnoj industriji. Potrošači imaju moć da zahtevaju veću transparentnost i odgovornost od brendova kako bi podržali one koji se zaista trude da naprave razliku.

U svetu gde je moda često površna, neka naše odluke budu vođene ne samo estetikom. Važno je da budemo informisane i kritične prema onome što nosimo i podržavamo. Samo tako možemo doprineti stvaranju održivije budućnosti za sve nas.

PamuKlik – šta smo postigli i na čemu još radimo

I na našem tržištu, greenwashing i greenhushing su itekako prisutni. Osvešćivanje ovih fenomena, kako kod potrošača, tako i kod proizvođača, umogome nam pomaže da se prepoznamo.

U kontekstu ove teme, PamuKlik snažno promoviše svoju ekološku strategiju. Opredeljenje brenda je da svi modeli koji nose PamuKlik etiketu budu izrađeni isključivo od 100% pamuka koji nabavljamo od renomiranih EU dobavljača i koji je sertifikovan međunarodno priznatim sertifikatom Standard 100 Oeko-Tex®. To je nešto na šta smo posebno ponosni jer znamo da ženskoj koži treba zdrava i sigurna garderoba.

I sami smo se našli u zamci greenhushinga prilikom nastojanja da za neke nove modele uvrstimo i GOTS sertifikovani pamuk u PamuKlik ponudu. Taj poduhvat je za sada u fazi pripreme i biće mi drago kada tu vest budem mogla da podelim sa tobom.

Nemamo formalne sertifikate koji se odnose na uslove rada, ali možemo da potvrdimo da su svi naši modeli ručno izrađeni u Srbiji u malim radionicama, sa puno pažnje i fer uslovima za žene koje rade na njima.

PamuKlik-haljina-pakovanje
PamuKlik indigo plava

Pridruži se PamuKlik zajednici i otkrij kako naše kolekcije mogu obogatiti tvoj svakodnevni život. Sigurno ćeš pronaći PamuKlik modele koji savršeno odgovaraju tvom stilu i građi, i uživaćeš u osećaju zdravog kvaliteta na svojoj koži.

Šta ti misliš o svemu ovome? Da li je za tebe lično ova tema značajna?
Odgovori mi u komentaru…

Ostavite odgovor